Miroslav Bašić rođen je 6. siječnja 1966. u Škabrnji, neoženjen. U obranu domovine dragovoljno se uključuje 5. rujna 1991., i to kao pripadnik pričuvnog sastava Zboga narodne garde u Škabrnji, koji od 11. listopada 1991. ulazi u Samostalni bataljun Škabrnja i od 5. veljače 1992. ulazi u sastav 159. brigade Hrvatske vojske. Kao pripadnik 159. brigade poginuo je 15. svibnja 1992. na području Prispe (Nadinskog blata) u blizini Polače u minskom polju od protupješačke mine kada je izviđao ovo područje, odnosno u pokušaju da Roberta Kneževića uvede u okupiranu Polaču. Isti taj Knežević koji je tom prilikom od gelera lakše ranjen, u panici i strahu napustio je to mjesto bježeći prea Prkosu, odakle su te noći i krenuli na taj pogibeljni put. Budući da je tada bila noć, nije se znao orijentirati i pobliže označiti mjesto stradavanja Miroslava Bašića, tako da su izviđači Hrvatske vojske iz Škabrnje (njegov brat Ljubomir Bašić te Danka Dražina, Milovan Karlić, Radoslav Jurić, Goran Vukelić i Stipe Škara) tijelo pronašli tek nakon pet dana pretrage terena.

Čini se da je Bašić na mjestu poginuo, jer nije bilo tragova da se nakon ranjavanja pokretao. Mina mu je raznjela desnu stranu tijela. Druga skupina naših boraca, koja je posmrtne ostatke pokušavala nosilima donjeti do Prkosa, uočio je neprijatelj s Ražovljeve glavice oko 8 sati i napao je topovskim projektilima kada se nalazila na predjelu Krušaka (Tadića bajama). Tu su naši morali Bašića ostaviti i tek kad je pala noć, donesen je u Prkos.

Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata 1990. - 1992., Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i dodijeljen mu je posmrtno počasni čin časničkog namjesnika Hrvatske vojske.