Strah od mina paralizirao ravnokotarsko selo

ŠKABRNJA - Škabrnja se još ne oporavlja od tragedije u kojoj je od posljedica detonacije eksplozivne naprave ozlijeđeno četvero djece. Romana Škara, Anamarija Škara, Kata Ivković i Frane Ivković imena su ozlijeđene djece za koja u Škabrnji danas svatko zna i svi ih spominju, sa strahom i tugom, s očajem i nadom. Jer Škabrnja u strahu od mina živi od 1996. godine, od povratka u ratom uništeno selo u zadarskim Ravnim kotarima. Iako je na tom području provedeno jedno od najsustavnijih razminiranja u Hrvatskoj, stradavanje djece na području očišćenom od mina opet je probudilo paranoju, osjećaj nesigurnosti i straha. Škabrnja se opet boji mina.

- Strah se uvukao u mještane nakon stradavanja djece. Zovu me u općinu i traže da im se ponovno razminira okućnica, dvorište, polje. Posebno se boje oni kojima zemljište nije razminirao stroj, nego pirotehničari. Više vjeruju stroju nego čovjeku, iako stroj ne može zahvatiti rubne površine - kaže načelnik Škabrnje Mladen Škara.

Iako se prvih dana govorilo da su djeca pronašla odbačeni tromblonski projektil, zadnja dva dana ogorčenje se počelo okretati prema pirotehničarima, na koje se upire prstom kao na krivce za tragediju.

- Optuživati pirotehničare za propust bez dokaza nije u redu, kao što nije u redu niti sumnjati na mještane da su odbacili taj projektil. Činjenica je da su pirotehničari odradili golem posao u Škabrnji na razminiranju koje je počelo 1996. godine. Ali razminiranje u Škabrnji još nije gotovo, na čišćenju mina trenutačno rade pirotehničari u programu Norveške narodne pomoći (NPA) koja bi trebala financirati potpuno dovršenje razminiranja Škabrnje. Ima još dijelova sela koji nisu očišćeni ili bi trebalo provjeriti teren: groblje prema Prkosu, polje ispred Ambara, kraški dio zaleđa Škabrnje. Pretjerano je sada reći da treba ponovno razminirati čitavu Škabrnju, ali bi bilo dobro kada bi se još jednom pregledala područja na kojima se djeca zadržavaju, okućnice, sredina sela, neizgrađene parcele - kaže Škara.

Koliko je Škabrnja sigurna? Ante Peranić, pirotehničarski je "stari vuk", veteran razminiranja koji se tim poslom počeo baviti davne 1991. godine, još uvijek je "u akciji", a škabrnjska minska polja poznaje kao svoj džep.

- Kada su djeca stradala, protrnuo sam i pomislio: "Bože, nije valjda greška nas pirotehničara?" Sutradan su odmah počeli telefonski pozivi pirotehničara sa svih strana Hrvatske koji su radili u Škabrnji koji su se, izražavajući svoju sućut i žaljenje, pitali kako se to moglo desiti, kako su djeca stradala. Mjesto eksplozije razminirano je prije četiri godine. Na tom su dijelu išli srpski rovovi, a malo niže, ispod ceste, bilo je, koliko se sjećam, puno raznih mina. Ključno je pitanje gdje su djeca našla tromblon, na tome mjestu ili su ga donijela s drugoga mjesta? Istraga će pokazati je li bio u zemlji ili je odbačen, pa će se prema tome moći utvrditi i odgovornost. Osobno ne mislim da je ovo bio propust u razminiranju, a što se točno dogodilo, treba tek utvrditi - kaže Peranić.

U Škabrnji je do sada od mina poginulo osam ljudi, od toga šest mještana, jedan pirotehničar i jedan pastir iz Nadina. Ozlijeđeno je 16 ljudi, od toga sedmero djece među kojima i Antonio Gurlica koji je stao na nagaznu minu "paštetu" i ostao bez noge u Ambarima, blizu svoje kuće. Teško su stradala dva pirotehničara Mungosa koji su ostali bez oka, a njihov status je danas neriješen.

- Brzina je u našemu poslu vrag crni, a nakon prelaska razminiranja na "tržište", osnivanjem tvrtki za razminiranje i raspisivanjem natječaja "tko ponudi nižu cijenu", kvaliteta je opala, to otvoreno tvrdim. Ceh su u tome plaćali pirotehničari jer ipak se žurilo, gledalo kako napraviti što više "kvadrata", uništeno je oko 3,5 tisuće mina. Koliko je Škabrnja sigurna? Pa, sigurnija je nego prije. Ljudi se isprva boje, onda taj strah sve više popušta pa se oslobode i više nego što bi trebalo, sve do... - kaže Peranić.
Vodi nas na teren gdje tek slijedi razminiranje. Prolazimo pokraj mjesta gdje je stradao pirotehničar, sve do kuće koja - graniči s minskim poljem. Metar od kuće umjesto nasada kukuruza ili pomidora - smrtonosne "paštete" i "promovke".

- Navikli smo se živjeti pokraj mina, a tako smo i djecu naučili da se tamo ne ide. Moja Ivana ide u školu zajedno s Anamarijom, tako da mi je bilo užasno kada sam čula za stradavanje. Iako naša djeca znaju kako izgledaju mine, i u školi često imaju predavanja o tome, zlo se ipak dogodi. Što ćemo, moramo živjeti dalje, pa i s minama oko kuće - kaže Azra Jurić iz zaseoka Jurića Varoš. Tamo i na još dva mjesta istočno od Škabrnje, gdje je otkriveno 65 zvončića, uskoro će pirotehničari na svoj posao.


NAKON TEŠKOG RANJAVANJA U EKSPLOZIJI MINE U ŠKABRNJI

Poboljšalo se stanje djevojčice Romane Škare

ZAGREB - Devetogodišnji dječak Frane Ivković, koji je u subotu u Škabrnji stradao od mine, osjeća se dobro, a u srijedu će biti podvrgnut operativnom zahvatu na nozi, izjavio je danas šef dječje kirurgije u KBC-u Zagreb dr. Stipe Batinica. Kod dječaka se radi o otvorenim ranama i uništenim dijelovima kosti, kože i mišića noge pa je operacijskim zahvatom potrebno nadomjestiti ta oštećenja.

Zdravstveno stanje djevojčice Romane Škare, koja je dobila upalu trbušne šupljine kao posljedicu ranjavanja, popravilo se u utorak poslijepodne, kazao je voditelj Intenzivne skrbi Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb dr. Milivoj Novak. Njezino je stanje još uvijek ozbiljno, upala trbušne šupljine još nije izliječena, ali se opće stanje u odnosu na jutros poboljšalo, rekao je Novak. Devetogodišnja djevojčica primljena je u KBC Zagreb zbog gelera u mozgu te još jednoga gelera u području srca, a zadobila je i višestruke ozljede zdjelice te prijelom nadlaktične kosti. (H)