Mjesto Škabrnja dobilo je ime po škalju, škaljevitoj brnjici - brnji, škaljevitom usponu pa otud i naziv Škabrnja.
Prvi put naziv Škabrnja u službenim dokumentima spominje Zadarski bilježnik Simon Damiani. On u svojstvu javnog bilježnika posreduje u sklapanju ugovora o prodaji zemlje između prodavatelja Jurja Markovića zvanog Pavičić od plemena Šubić, i kupca zemljišta Ljupka Draganca plemića iz Zadra. Zemlja se nalazi, kaže on: u selu Kamenjane uz crkvu Sv. Luke kod gaja Škabrnje.
Kamenjani se prvi put spominju 1070god, a posljednji put 1700 god.
U povijesti Kamenjana spominje se crkva sv. Marije, nekoć crkva sv. Jurja koja je bila u vlasništvu hrv. kraljeva.
Vlasništvo hr. kraljeva bili su i pašnjaci, a jedan od njih do dana današnjeg zove se "Kraljevac", krš koji je smješten između Biljana Donjih i Škabrnje sjeveroistočno od zaseoka Mastelje.
Druga župna crkva sv. Luke koja se spominje u četrnaestom stoljeću bila je župna crkva za sela Prkos, Cabrona i Lemeševo Hrašće.
Od sela Lemeševo Hrašće do danas se sačuvao naziv Lemešac. Ovo je toponim za mjesto koje se nalazi par kilometara istočno od sela Prkos.
Naziv Cabrona dolazi od grčke riječi capra - koza.
Od čega dolazi ime sela Prkos do danas nije točno utvrđeno. Postoje dvije legende: Prema prvoj naziv Prkos dolazi od dvije riječi pri i kosi, smješten pri kosini, pri maloj uzvisini u centru Ravnih Kotara. Prema drugoj legendi naziv Prkos dolazi od riječi prkositi. Navodno za vrijeme turske okupacije žitelji sela Prkosa su uvelike zadavali muke Osmanlijama pa su ih Turci nazvali Prkošani, a selo Prkos.
Crkva sv. Luke nekoć je bila i crkva za selo Kamenjane. Prvi put se spominje 1166 god. U ispravi lučkog župana Kuzme nakon što se povukao u "miran život" u samostan sv. Krševana u Zadru, I kojem oporukom daje svu svoju bašćinu. Do 1183 god. Zvala se crkva sv. Jure I bila je dobro plemena Lapčana, 1364 god. mijenja titular i posvečuje se sv. Luki. Crkva sv. Luke danas služi kao grobna kapela i njeni obnovitelji u 14. stoljeću bili su "plemeniti Hrvati od roda Gušića"
Tijekom povijesti na području Škabrnje nalazilo se više starohrvatskih naselja od kojih ovom prigodom istićemo:
- PODBRĐANE
- STRUPNIĆI
- TRŠIĆI
- PLAVNIKE
- UŠĆIPAK
Podbrđane se nalazilo između Ražovljeve glavice i Kraljevca. U Podbrđanima se nalazila čuvena crkva sv. Jure. Ta se crkva spominje sredinom četrnaestog stoljeća kad je ukrug nje zasjedao Hrvatski sabor, posljednji put južno od Velebita, te 1382, 1405, 1440 i 1448 god. Crkva je teško stradala tijekom kandijskog rata kada joj se i gubi trag.
Strupnići su se nalazili nedaleko Podbrđana na mjestu Miljače. Spominje se crkva sv. Ivana. Crkva je stradala prije 1638 god.
Tršići se spominju 1499 god. kad u njemu Turci ubiše Dun Jakova na Tršćah. Mjesto se nalazilo na području Ograda.
Plavnike se spominju 1746 god. u ispravi generalnog providura, a nazivaju se još i varoš. Riječ varoš je turskog podrijetla, a znači mjesto naseljeno uglavnom kršćanskim pukom. Mjesto se nalazilo na području današnjih Škara.
Ušćipak se često spominje u dokumentima zadarskih bilježnika i katastrima od 13. do 15. stoljeća. Bilo je smješteno oko 400m sjeveroistočno od današnjeg zaseoka Jurjevići. Stanovništvo je napustilo selo pod naletom Turaka. Od ostatka njegovih juća stanovništvo današnjeg zaseoka Ivkovići gradili su svoje kuće.
Treća župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnje počela se graditi 1913 god., a završena je 1916 god. Pokretač za izgradnju crkve bio je don Mate Nekić rodom iz Jasenica kod Zadra.
Prva misa u novo sagrađenoj crkvi održana je 2.08.1916 god., a održao je don Mate Dražić župnik rodom iz Kali.
Glavni zidar crkve bio je Ante Kotlar iz Arbanasa, a nadzorni inzenjer Ćiril Iveković iz Zadra.
U domovinskom ratu četnici su je do temelja srušili u utorak dana 28. siječnja 1992 god. u 1030 sati, čija se detonacija čula sve do grada Zadra.
Petar Brkić
