Još je tu. - Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamsto minu ljeto,
Što je mlade sa svih strana,
Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je - al još tu je!
Pokraj Drača i Sasena,
Brlizu Krfa, pred Avlonom
Borila se ona slavno
I s galijom i s dromonom.
Na njojzi je sto tragova
Udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakova
Veljih slavlja i pobjeda.
konop zuji u vjetrini:
"Ko lanac sam gvozden bio,
Kad o meni, svet, slobodan,
Kockasti se barjak vio."
Škriplje krma: "Gdje si sada,
Snažna ruko kormilara?
Čemu, more, uvijek na me
Tvoj se ljuti bijes obara?"
A utroba u mećavi
Noćnoj ječi: Ćoh, ta slika,
Do kada će da me drži
U čeljusti od čelika?"
Sanja lijepim o zemljama,
Hole borce i galije;
A vjetar joj krmu ruši,
A talas je u bok bije.
I lađa se snažno trza:
"Zar da ovdje tužno gnjijem?
Dignite me: neka đipnem,
Nek zajedrim morem tijem!"
Osamsto ljeto teče,
I sve vali lađu biju,
I sve sikću munje žive,
i jesenje kiše liju.
Snažno o nju udaraju
Vjetar, talas i oluje,
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je - al' još tu je. |